Zašto sam počela bez pelena?

summer

Mogu vam reći da se na početku sve dogodilo veoma spontano. Na ovaj način razmišljanja usmjerio me upravo mlađi sin, odmah nakon dolaska iz rodilišta.

Svojom neverbalnom komunikacijom puštao je izrazite, meni do tada neobične signale. Mogla sam ih uočiti, a priznajem – mogla sam ih i propustiti. Ja sam ih osjetila i zahvaljujem svojoj intuiciji za to.

Anej mi je svojim posebnim ponašanjem želio nešto poručiti. Plakao je kao da želi nešto reći. Postao je vrlo nemiran i jako se napinjao. I zanimljivo – to se njegovo ponašanje ponavljalo u točno određenim vremenskim razmacima.
Prvo sam, kao i svaka mama, pomislila kako ima grčeve, jer je sve izgledalo posve jednako. Grčevi su naime danas kod beba vrlo „popularni“. Svi kažu kako će i to proći, a i kapi baš ne pomažu.

Možda se i kod nas radilo o grčevima i reguliranju probavnog sustava, ali ja sam osjetila različitost. Moje je dijete željelo izbaciti stolicu, a ne samo. U trenutku njegovog najvećeg nemira odlučila sam odmotati mu pelenu. I tada se dogodilo. Izbacio je stolicu.

Reći ćete kako to nije ništa posebno. I sama sam bila mišljenja kako se to dogodilo posve slučajno, ali sam brzo shvatila da se izbacivanje stolice događalo uvijek i samo u vrijeme kada sam uklonila pelenu.

I tako smo se sinhronizirali.

Njegov signal, moje odmotavanje pelene, položaj,
kakanje i često mokrenje.
Naš intuitivni nivo bio je povezan i svoje sam »Stvorenje života« mogla osjetiti u potpunosti. I što je najvažnije – bila sam spremna razumjeti ga.
U njegovim očima vidjela sam zahvalnost i to je bio dovoljno snažan razlog da nastavim s ovakvom radnjom.

Iz poglavlja Komunikacija kod novorođenog sina

oglas knjigica


Biseri sreče


Objavljeno u Nekategorizirano