Mnogo poruka koje roditelji ne bi smjeli ignorirati

Možete li zamisliti da vaše dijete od rođenja ne nosi pelene? Trend prirodnog roditeljstva, koji zagovara da novorođenčad ne povijamo u pelene, posljednjih nekoliko godina postao je popularan u Americi, a sad je aktualan i u našim krajevima.

Ova metoda, poznata kao „eliminacijska komunikacija“, traži od bebe da nauči signalizirati kada ima potrebu obaviti nuždu. Koncept „bespelenaštva“ zastupa i Ana Božič, slovenska odgojiteljica i majka dvoje djece. „Svi mi nakon rođenja posjedujemo sposobnost života bez pelena, ali bi roditelji trebali biti više svjesni znanja koje su nekad imali“, kaže Ana koja je otkrila da korištenje pelena prikriva mnogo bebinih poruka koje roditelji ne bi smjeli ignorirati.

Olakšavanje problema

„Metoda bespelenaštva pomaže roditeljima izgraditi integriranu komunikaciju s djetetom, što može olakšati rješavanje mnogih djetetovih problema. Tako možemo razumjeti djetetov neobjašnjiv plač, pobrinuti se za njegovo umjereno prehranjivanje, može se regulirati i djetetova probava, a i grčevi kod malih beba mogu nestati. Također će se regulirati stolica, dijete će imati lakše i redovito pražnjenje“, piše Ana u svojoj knjizi Od rođenja bez pelena.

Ako ne želite pridonositi zagađenju našeg planeta, ako želite smanjiti novčane izdatke ili poštedjeti bebu pelenskog osipa, Ana Božič vam savjetuje kako usvojiti ovu metodu:

1. Roditelji bi se trebali što ranije odlučiti za primjenu koncepta bespelenaštva, najbolje već u ranim fazama djetetova razvoja. Bebe od rođenja do šestog mjeseca života zapravo imaju najizraženiji osjećaj za reguliranje pražnjenja crijeva i mjehura. Taj osjećaj može se čak i poslije lijepo oživjeti nježnim pristupom, ali moramo biti oprezniji i fleksibilniji.

2. Kad ste spremni, skinite djetetu pelenu i promatrajte kako se ono ponaša prije obavljanja nužde. Uobičajeni signali djeteta za mokrenje danju su: neobjašnjiv plač, duboki pogledi, dizanje ruku, držanje za pelenu, nemirno cupkanje u mjestu (dijete ne želi mijenjati pelenu); signali za mokrenje noću su: prevrtanje, buđenje, udaranje nogama, plač, a signali za defekaciju su: specifično ponašanje, plač, „tvrdoglavost“, sakrivanje na intimna mjesta, ispuštanje vjetrova…

3. Dijete nikad ne biste trebali pitati: „Trebaš li piškiti?“ ili „Idemo piškiti?“ Koncept trebamo izvoditi smireno, neverbalno, uz zagrljaj i jak tjelesni kontakt. Kad smo spremni, uklonimo pelenu, dijete držimo u položaju polumjeseca i opustimo se zajedno s njim. Kako dijete osjeća i slijedi naše povjerenje, sigurnost i opuštenost, ono posljedično opušta sfinktere i obavi nuždu u tutu ili WC školjku.